*
ispružila sam
ruku za tobom, sva sam se opružila preko rijeke nemirne, a ti si u to vrijeme držao
ruke u džepovima. ta nagnutost nad
svod se presavio
pokušavajući moje ruke do
vući do tebe a
tvoje ruke čvrsto su stajale u džepovima u kojima si gužvao moju sliku. ja sam
ti se htjela dati, a ti si me htio kupiti; besplatno ne vrijedi. ne, bio si
uporan, ne, koliko košta, cjenkao si se, sve ima svoju cijenu mrmljao si a
glava je postala burza. dolari su se prelijevali u eure su se prelijevali u
jene pa u hijene koje su kružile oko mene, pokušavajući me dohvatiti. nisi im
dopustio: bila bih oštećena roba.
evo na, dionico moja! ljubavi moja! koliko?
*
pustila sam se u tebe u riječi, neka me nose. vjerovala sam ti, rijeko, da ćeš me odvesti tamo gdje treba, u moj novi život. ti si bio moja rijeka, razumiješ. rekla sam evo me nosi me, gola i raščupana, raširenih ruku i nogu. evo me travko, evo me muljevito dno, evo me, cijelog sam te htjela rijeko. čuvat ću te brujala je rijeka... ah, vladaru rijeka, rijeko moja. nosi me, i sad bih to rekla nakon svega nosi me. u spoju neba i zemlje samo na trenutak se rasprsnuo šipak i zavrtio vijak i ja sam završila negdje u tebi, nisi ni znao gdje, valjda u lijevoj pretklijetki
*
nisam se utisnula
u membrane tvojih stanica, nisam se pohranila u mitohondrije, napadala su me
antitijela kao tumor, htjela sam ostati u gušterači; naposljetku sam se kanždama
uhvatila za želudac ali napali su me tvoji izazivači, tvoji navijači su me
izviždali, mahali su crvenim zastavicama, pokrila sam se kapuljačom, gurala sam
se kroz crijevnu floru, kroz piljevinu tvoga straha kao kroz
pustinjsku oluju, nisam vidjela ništa. pokušala sam ti se uvući u kosti, izbila
sam na površinu kao crvenilo, svrbio si se bjesomučno, izbijala sam ti po leđima
i na tjemenu, čak i na sljepoočnici. krenuo si u juriš, u stanični rat, potkupio
si bijedni podzemni šljam da se bori za tebe; vojske antitijela su jurišale prema
meni; bila sam nemoćna. tvoje tijelo me odbacilo
*
da se razumijemo: tamo gdje se dodiruju duše se dodiruju i suše, tamo gdje sviraju harfe pišaju nimfe, tamo gdje si posadio cvijeće zemlja ga neće. riječi često zveckaju kao dukati ili mirišu kao tamjan. na primjer riječ hamam
*
u zrak su se
vinuli miomirisi, to si se ti namakao u jasminu i ruži, sultane moj, volio si da
stojim pred tobom u prozirnim haljama, ne gola, nego polu-pokrivena, u mirisu
jasminovog ulja.
sultane moj, željo moja neostvariva.
tapkala sam u
nečujnim papučicama oko tebe dok si spavao. mijenjala sam ti ručnike. svježe
oprane, presavijene, uredno složene.
sultane moj,
željo moja neostvariva.
ja sam bila ljepota
za tebe, sakrivena u hamamu, ukradena u igri, svirala sam ti harfu kad si htio.
bila sam ti zahvalna što si me zvao imenom. za tebe sam plesala, od tebe sam
naučila kako se izvija bok.
sultane moj,
željo moja neostvariva.
nisi dao da te
dotaknem, nisi dao da te poljubim, samo si me gledao izdaleka, divio si se obrisu moga tijela, naredio si mi da stojim mirno da mi se ne pomakne vlas. pjevala sam a moj glas
te uspavljivao,
sultane moj,
željo moja neostvariva
a onda sam htjela
da me popiješ, da me pojedeš pa da se tako nastanim u tebi, razumiješ, da mi poližeš
kosti. da od mene ne ostane ništa.
Primjedbe
Objavi komentar