"the need for survival and for a sense of belonging or connectedness to others leads human beings to organise themselves into communities"
ki je gljeda "into the wild" ? Mislin, dosta ljudi. Sićun se da smo mi gleali dio filma ka smo bili u Belom Manastiru kod Vega, Ivana i jua smo stalno komentirali gluavnog lika, ki glupan, Dorotea se mučila između toga jel joj se sviđa i toga da su joj filmovi dozlaboga dosadni, a Šimić i Veg su zaljubljeno buljili u ekran. jua san gledala samo do pola jer mi se stvarno spualo, ali me je toliko ispočietka iživcirua tuaj čovik da san morala pogledati film ka duojdin doma. zanimljivo je kako ljudi različito gledaju na stvuari. neki se isključivo fokusiraju na tu glavnu crtu filma, njegovu potragu za nekin ispunjenijin životun, manje površnin, za koga je misli da se možda nalazi u potpunoj izolaciji i prirodi, vraćanju onin primarnin nagonima: potraga za hruanun i vodun, spuanje, kupanje i slično (iako je imua un cijelu hrpu knjig sa sobun, pa ni bi "usuamljen" nego u društvu "velikih"). Uglavnom, zanimljiva stvuar je ta ča smo Ivana i jua u cijeloj tuoj njegovoj potrazi za nečin, ni un sun ni znua čin, jua mislin, vidili jednoga nezhvalnika ki se ne želi juaviti svojin roditeljima i sestri (pogotovo!) i ki umiru od brige za njin, a un se ne juavlja. kako nas je to nerviralo.
Unda san jua pogledala film do kraja i svidila mi se najviše kod njega to potpuno odbacivanje sviega, i auta kuoga je spuali, i šuoldov kih je zahiti. ništa, bez ičega, sun samcuat. bez sigurnosti, bez struaha! to me je impresioniralo. unda se tek pootvaraju osjetila (umirena, uljuljana, zaboravljena) jer misliš na to kako da preživiš. unda je svaki dan borba za živuot (kako je njemu na kraju i bilo). Smili mi se.
Zanimljivo, zuadnja rečenica ku je napisua nakon ča je dvua dana umira od buobic je bila: "Happiness only exist when shared". U tin trenu san ositila toliku dozu likovanja nad njin ("dobro si skuži"). Ali tuaj osjećaj pripadanja i diljeljenja more stvoriti isto toliku averziju prema ljudima koliko i bliskost. jer kad se ovuaj primarni nagon za preživljuavanjun pretvori u egoizam (ča se čiesto dogodi) unda živuot u zajednici postaje ne diljeljenje nego kupljenje za sebe na štetu drugih. možda ga je to iznerviralo. i unda ga je ta averzija prema ljudima dovela do odbacivanja. ali ne moreš pobignuti drušvu? uf, previše moralistički san nastrojena. ali otvorena san za napade. šuuut
ki je gljeda "into the wild" ? Mislin, dosta ljudi. Sićun se da smo mi gleali dio filma ka smo bili u Belom Manastiru kod Vega, Ivana i jua smo stalno komentirali gluavnog lika, ki glupan, Dorotea se mučila između toga jel joj se sviđa i toga da su joj filmovi dozlaboga dosadni, a Šimić i Veg su zaljubljeno buljili u ekran. jua san gledala samo do pola jer mi se stvarno spualo, ali me je toliko ispočietka iživcirua tuaj čovik da san morala pogledati film ka duojdin doma. zanimljivo je kako ljudi različito gledaju na stvuari. neki se isključivo fokusiraju na tu glavnu crtu filma, njegovu potragu za nekin ispunjenijin životun, manje površnin, za koga je misli da se možda nalazi u potpunoj izolaciji i prirodi, vraćanju onin primarnin nagonima: potraga za hruanun i vodun, spuanje, kupanje i slično (iako je imua un cijelu hrpu knjig sa sobun, pa ni bi "usuamljen" nego u društvu "velikih"). Uglavnom, zanimljiva stvuar je ta ča smo Ivana i jua u cijeloj tuoj njegovoj potrazi za nečin, ni un sun ni znua čin, jua mislin, vidili jednoga nezhvalnika ki se ne želi juaviti svojin roditeljima i sestri (pogotovo!) i ki umiru od brige za njin, a un se ne juavlja. kako nas je to nerviralo.
Unda san jua pogledala film do kraja i svidila mi se najviše kod njega to potpuno odbacivanje sviega, i auta kuoga je spuali, i šuoldov kih je zahiti. ništa, bez ičega, sun samcuat. bez sigurnosti, bez struaha! to me je impresioniralo. unda se tek pootvaraju osjetila (umirena, uljuljana, zaboravljena) jer misliš na to kako da preživiš. unda je svaki dan borba za živuot (kako je njemu na kraju i bilo). Smili mi se.
Zanimljivo, zuadnja rečenica ku je napisua nakon ča je dvua dana umira od buobic je bila: "Happiness only exist when shared". U tin trenu san ositila toliku dozu likovanja nad njin ("dobro si skuži"). Ali tuaj osjećaj pripadanja i diljeljenja more stvoriti isto toliku averziju prema ljudima koliko i bliskost. jer kad se ovuaj primarni nagon za preživljuavanjun pretvori u egoizam (ča se čiesto dogodi) unda živuot u zajednici postaje ne diljeljenje nego kupljenje za sebe na štetu drugih. možda ga je to iznerviralo. i unda ga je ta averzija prema ljudima dovela do odbacivanja. ali ne moreš pobignuti drušvu? uf, previše moralistički san nastrojena. ali otvorena san za napade. šuuut
Primjedbe
Objavi komentar