da se ne zaburavi

Pretraži ovaj blog

Meret Oppenheim’s fur-lined teacup

rujna 25, 2011

Dohvati vezu
Facebook
X
Pinterest
e-pošta
Druge aplikacije

Dohvati vezu
Facebook
X
Pinterest
e-pošta
Druge aplikacije

Primjedbe

Objavi komentar

Popularni postovi

A DI JE DID?

Sad sam tek skužila kako su ova slova sva ista. natipkana i udaljena od nas. Mi smo imali naporna tri dana, čisti, peri, kuhaj, slaži, ljubi, rukuj se, plači, i tako u krug, misli se za babu, čisti, peri, pali lumine, gledaj jel se ulje potrošilo, opet pali, mijenjaj dušice, reži, otvaraj, zatvaraj, preoblači se, zovi, dogovaraj, opet plači, i tako u krug, pa babu tješi, pa gledaj, slušaj, razmišljaj, unutra, izvanka, izokolo, naokolo, na sve strane, crnina, zlato na ušima i oko vrata, crnina, džemper, plet, šal, sve crno, babine umorne noge, spojene jedne do druge, postrane na stolici, nemir, neizvjesnost, neko kuca na prozor, skuhaj kavu jednu, drugu, treću, četvrtu, ima li mlijeka? idi po mlijeko, pokupi robu, zalij cvijeće, zalij kumpire, prebaci robu da se ne vidi izvanka, zahiti smeće, posloži platu, reži sir, nema dobro naoštrenog noža, boce vina - jeste sve ovo vi popili? pepeljara-šalica jer ni baba ni did ne puše, kapsa, maslinova grančica, voda, škrapanje, križ, 13 unuk...

Sultane moj, željo moja neostvariva

* ispružila sam ruku za tobom, sva sam se opružila preko rijeke nemirne, a ti si u to vrijeme držao ruke u džepovima. ta nagnutost nad svod se presavio pokušavajući moje ruke do vući do tebe a tvoje ruke čvrsto su stajale u džepovima u kojima si gužvao moju sliku. ja sam ti se htjela dati, a ti si me htio kupiti; besplatno ne vrijedi. ne, bio si uporan, ne, koliko košta, cjenkao si se, sve ima svoju cijenu mrmljao si a glava je postala burza. dolari su se prelijevali u eure su se prelijevali u jene pa u hijene koje su kružile oko mene, pokušavajući me dohvatiti. nisi im dopustio: bila bih oštećena roba. evo na, dionico moja! ljubavi moja! koliko? * pustila sam se u tebe u riječi, neka me nose. vjerovala sam ti, rijeko, da ćeš me odvesti tamo gdje treba, u moj novi život. ti si bio moja rijeka, razumiješ. rekla sam evo me nosi me, gola i raščupana, raširenih ruku i nogu. evo me travko, evo me muljevito dno, evo me, cijelog sam te htjela rijeko. čuvat ću te brujala je rijek...

Amsterdam, jesen 2012.

20.11. 2012. spinozastraat 5 Of course, the place itself is not that important, as it is most likely that any place in Amsterdam that is not in the Red Light District will be neatly arranged, beautiful, and clean. I mean, within the ring. I don't know what is happening far in Sloterdijk or such areas, and I have no desire to know. As I was driving to my designated place, I was, of course, more focused on the streets I was taking, on the surroundings, on the buildings, than usual. And then I was thinking how this 'enjoy the moment', 'look around yourself' and all those sentences are mantras of our time. What happened and when did we start to make ourselves seize the day? those are the thoughts that passed through my head as I was driving. I was also thinking that it is fall – not that I ever think about the fall – the leaves on the ground and in the trees, however, were too flagrant and luxuriously yellow not to notice them, and as I was rushing through the s...

Pokreće Blogger