još uvijek na sigurnom. na svojem. poznat teritorij, poznate linije, poznata predjela. gledam s druge strane i vidim da je prostor omeđen njime, svaka pora govori o sigurnosti u kojoj se nalazi. obilazimo jedan oko drugoga, ali polako, njuškajući, istražujući, stvarno polako. bojimo se izići iz svoje zone, tako poznate, tako svoje.
korak prema.
nakostriješenost.
lakše se smijati iz svoga dijela ringa, hahaha, grohotom se smijati. ali smijeh dobiva drugačija obilježja kad se pomakne sa svog prostora, a tako će i naš. sigurna sam. možda će se čak i pretvoriti u grcaj,možda u bijes, možda uz očaj. možda će se pretvoriti u ludilo.
drugo je to agregatno stanje.narasli su nam novi organi za disanje.
moram preko. sada više ni u svome dijelu ne mogu normalno disati. novi organi me koče, otežavaju mi percepciju. magla, već sam na međi i nema natrag.
organski proces je završen.
najedanput se naši svjetovi počinju spajati, uvlačiti jedan u drugi. oboje dišemo ubrzano, ali ne znamo kako, ne znamo kako koristiti ovaj novi svijet, ne poznajemo medij.
ima tu crvenih listova sa žutim cvjetovima, ponegdje plavi maslačak poleti prema jabukama polako ih grickajući. travke skaču, more se pokreće u obliku romba, a sitne životinje se gegaju, s jedne na drugu stranu. mi se gledamo samo, i držimo se jedno drugom za rame, još uvijek duboko dišući, kašljući.
što sad? pitaju njegove oči (ne znamo još govoriti)
(to be continued)
Primjedbe
Objavi komentar