ljudi moji, nekad mi je žua isciđivati tu vječnu situaciju - balkan, ko kravu sa puno mlika.
ča želin reći s ovin? oni ki su na ikakav nuačin bili dio nekoga europskog ili internacionalnog projekta znaju o čiemu pričun - kako, na ki nuačin, dobiti financiranje, stipendiju bilo čua, eksploatacijun konstantne i stalne političke, socijalne, a sada trenutno pričun o kulturalnoj kolonizaciji dijelova europe ki su "marginalni". a to smo mi, da da, to smo mi. a kulturalna kolonizacija manifestira se uvik u nekomu obliku egzotizacije.
krava kua je duavala puno mlika je bi rat. jadno i bijedno da smo se na takav nuačin vatali za stipendije - nerazvijeni predio, tranzicijske zemlje (tranzicija u zemlju "meda i mlijeka" kapitalizma- ka smo već kod mliječnih metafora - kua nan je nametnuta ko "jedini izlaz" iz toga užasnoga socijalizma), i muzli tu postratnu kravu dok smo imali paše, ali sada ta krava pasie u dolinama Albanije, Kosova i BiH. Hrvuati sada griedu u Europsku Uniju, među Velike, di će ostati ispod-prosječno muali, samo među velikima, tako da nieće ništa ni viti. prije smo bar bili neder tamo, s drugu stranu brda, na brdovitom Balkanu. sada silazimo doli s tie paše (ka smo kod paše), i pokušuavamo ćapati za ruku Sloveniju kua ponosno stoji u kolu zluatnih evropskih zvizdic, ali nonstop izmiče ruku...
druga krava je bila tranzicija. tu kravu san jua muzla, a nis ni znala kako joj je ime. na drugoj godini san pošla u ameriku i tamo su me učili razvoju civilnog društva, tamo san učila o američkomu sistemu funkcioniranja i o tomu kako implementirati ča san naučila u svojin društvu. ali ispalo je nešto dobro od toga, bar ča se mene tiče. ali ne moremo staviti na stranu jednu implicitnu imperijalno-kolonijalnu želju kua je inherentni dio američkoga izljeva i odljeva i priljeva mozgova - ili uzimanje ljudi iz drugih zemualj za sebe (da ne bi doma bili zločesti dečkići i divuojčice), ili infiltracija i postuavljanje ljudi na vuažne pozicije. potiha kolonizacija. hote, na, na, na pilići, pratite naše mrvice, zavolite nas, vi jadni pilići, nema van druge?? ali svuder ima pozitivnih i negativnih struan, da se razumimo. mene je europa i amerika dobro napluaćala - da s jednie struanie naravno budin "njihova", da budin "medij prijenosa" temeljnih demokratskih načela jednakosti, ravnopravnosti, itd itd itd, a s druge struanie san upoznala toliko ljudi s kimi san kritizirala tu istu strukturu kua me je financirala. i tako to grie, unutra si, a ruješ protiv - više manje se ništa ne promini jer si zatvoren u strukturi ku si izabra i kua je više-manje stabilna (akademija), a ako si vunka - hitaš kaminja na vruata te iste strukture kua te ne želi i ne prima, ali zuato je i efekt tvojie borbe samo vankašnji, puar razbijenih funiestri i ništa više. unutra-vanka, vječna dinamika. zapad-nezapad, vječna dinamika. ko grieš na zapad si se "previše pozapadnjuači", ko ne grieš, unda si se previše ustuali i ne pratiš "moderne trendove", ča znuači zapadne trendove i tako sve u krug, vamo-namo.
ali zapravo san tila nešto reći o tretoj kravi, a ta se zove Balkan. Ko ča je jedno vrime bila cijela Azija, tako je danuas na zapadu Balkan IN. super a? Tako san u Londonu bila na partiju škuole School for African and Oriental Studies kua je organizirala "Balkan nights". Balkan - divlji, "untamed", tjelesni, neuredan, bez pravila - to je kul. sa je kul biti u vlaku za beograd i za južnu srbiju. i unda se lipo vrneš nazad u svoju zapadnu europicu, svuoj udobni krevetić. ma sve je to okej, ne kritizirun nikoga, jer u ovu cijelu kolonijalnu interpretaciju sebe "ko balkanca" uključivun - suama san se zanila ne malo put ovin pridjevima, i participirun u kolektivnoj kreaciji stereotipizacije i egzotizacije Balkana.
to je zuato ča više ne znun ku kravu muzin.
ča želin reći s ovin? oni ki su na ikakav nuačin bili dio nekoga europskog ili internacionalnog projekta znaju o čiemu pričun - kako, na ki nuačin, dobiti financiranje, stipendiju bilo čua, eksploatacijun konstantne i stalne političke, socijalne, a sada trenutno pričun o kulturalnoj kolonizaciji dijelova europe ki su "marginalni". a to smo mi, da da, to smo mi. a kulturalna kolonizacija manifestira se uvik u nekomu obliku egzotizacije.
krava kua je duavala puno mlika je bi rat. jadno i bijedno da smo se na takav nuačin vatali za stipendije - nerazvijeni predio, tranzicijske zemlje (tranzicija u zemlju "meda i mlijeka" kapitalizma- ka smo već kod mliječnih metafora - kua nan je nametnuta ko "jedini izlaz" iz toga užasnoga socijalizma), i muzli tu postratnu kravu dok smo imali paše, ali sada ta krava pasie u dolinama Albanije, Kosova i BiH. Hrvuati sada griedu u Europsku Uniju, među Velike, di će ostati ispod-prosječno muali, samo među velikima, tako da nieće ništa ni viti. prije smo bar bili neder tamo, s drugu stranu brda, na brdovitom Balkanu. sada silazimo doli s tie paše (ka smo kod paše), i pokušuavamo ćapati za ruku Sloveniju kua ponosno stoji u kolu zluatnih evropskih zvizdic, ali nonstop izmiče ruku...
druga krava je bila tranzicija. tu kravu san jua muzla, a nis ni znala kako joj je ime. na drugoj godini san pošla u ameriku i tamo su me učili razvoju civilnog društva, tamo san učila o američkomu sistemu funkcioniranja i o tomu kako implementirati ča san naučila u svojin društvu. ali ispalo je nešto dobro od toga, bar ča se mene tiče. ali ne moremo staviti na stranu jednu implicitnu imperijalno-kolonijalnu želju kua je inherentni dio američkoga izljeva i odljeva i priljeva mozgova - ili uzimanje ljudi iz drugih zemualj za sebe (da ne bi doma bili zločesti dečkići i divuojčice), ili infiltracija i postuavljanje ljudi na vuažne pozicije. potiha kolonizacija. hote, na, na, na pilići, pratite naše mrvice, zavolite nas, vi jadni pilići, nema van druge?? ali svuder ima pozitivnih i negativnih struan, da se razumimo. mene je europa i amerika dobro napluaćala - da s jednie struanie naravno budin "njihova", da budin "medij prijenosa" temeljnih demokratskih načela jednakosti, ravnopravnosti, itd itd itd, a s druge struanie san upoznala toliko ljudi s kimi san kritizirala tu istu strukturu kua me je financirala. i tako to grie, unutra si, a ruješ protiv - više manje se ništa ne promini jer si zatvoren u strukturi ku si izabra i kua je više-manje stabilna (akademija), a ako si vunka - hitaš kaminja na vruata te iste strukture kua te ne želi i ne prima, ali zuato je i efekt tvojie borbe samo vankašnji, puar razbijenih funiestri i ništa više. unutra-vanka, vječna dinamika. zapad-nezapad, vječna dinamika. ko grieš na zapad si se "previše pozapadnjuači", ko ne grieš, unda si se previše ustuali i ne pratiš "moderne trendove", ča znuači zapadne trendove i tako sve u krug, vamo-namo.
ali zapravo san tila nešto reći o tretoj kravi, a ta se zove Balkan. Ko ča je jedno vrime bila cijela Azija, tako je danuas na zapadu Balkan IN. super a? Tako san u Londonu bila na partiju škuole School for African and Oriental Studies kua je organizirala "Balkan nights". Balkan - divlji, "untamed", tjelesni, neuredan, bez pravila - to je kul. sa je kul biti u vlaku za beograd i za južnu srbiju. i unda se lipo vrneš nazad u svoju zapadnu europicu, svuoj udobni krevetić. ma sve je to okej, ne kritizirun nikoga, jer u ovu cijelu kolonijalnu interpretaciju sebe "ko balkanca" uključivun - suama san se zanila ne malo put ovin pridjevima, i participirun u kolektivnoj kreaciji stereotipizacije i egzotizacije Balkana.
to je zuato ča više ne znun ku kravu muzin.
Primjedbe
Objavi komentar