Eto ga, došla je i zima. nieću reći da san je čekala, ali bome smo dočekali ozeblo sunce - mislin da vanka ni više od 5 stupnjevi. to je ona ravnodušna mrzlina kua probija kroz kosti - bez vetra, bez nuaglih naleta - i sunce kuo samo sumiljua teplinu, a zapravo je na nebu samo pro forma, samo da osvitljuava. znuate o čiemu pričun. fala bogu bar ni kiša. iako, verujin da se ništa ne bi prominilo ni kad bi bila kiša, jer jedva da izlazimo iz stana - pišemo ovuaj fakeni diplomski po cijele dane i samo želimo završiti sa svin! prva predaja nan je 7.11. i unda ćemo definitivno malo odahnuti.

ča san činila ovih dan...pogledala san milijun filmov. evo neke preporuke, čisto ako ste izgubljeni i ne znate ča biste gljedali:
za one ki bi malo povirili u azijsku kulturu, film "The Scent of Green Papaya", vijetnamski redatelj, njeguov prvijenac. scenografija u filmu je predivna, dugi kadrovi, priroda, azijska hruana...meni je baš bi kul.
drugi film ki san gljedala se zove "Un coeur en hiver" (A Heart in Winter), čudni ljubavni film, o odnosu izrađivuača violina i violinistice.
da ne mislite da san se po-artila skruoz, neki dan san piet uri gljedala zuadnje dvi epizode Harry Pottera (Deathly Hallows 1 i 2) ali nisu mi se svidili - užasno su mruačni i preozbiljni, tako da više ne znaš je li to fantasy ili drama. Vučie na star warse dosta. ali napeti su - to je ipak Harry Potter. Pročitala san da je prvi dio Deathly HAllowsa  - ali knjiga - bila najprodavanija knjiga ikad, u prvih 24 ure nakon izlaska knjige na tržište, prodano je 15 milijuna primjeraka! pitun se, ča u ovuoj knjizi rezonira toliko u ljudima danuas, da su toliko navualili. vjerovatno dobar marketing. ah ljudi, nemamo puojma koliko mediji utječu na nuas, mi smo nekad dovoljno smišni da mislimo da suami biramo svuoj put i svoje želje. ka to pomislin, unda zamislin cijelu tu ekipu "iza scena" kako, zavualjena u kauču, pišua od smiha na te naše misli. ni da san za teorije zavjere, ali  istina je da je medij ko ča je televizija i internet otvori nenormalno jednostavan kanual za direktnu komunikaciju toliko velikomu broju ljudi, da je to nevjerovatno.

pozapadnjačila san se (vjerovatno odavno): svako jutro pijin tursku kafu sa sojinin mlikun. jebiga, kad mi je ukusno. jidin jedan put na dan, jer obiedvamo kolo tri-četire ure, i unda za vičeru nešto gricnemo. kuhun puno azijske hruanie, ča ću ka je volin.

U 12. misecu se selin na drugu struanu gruada u jedan predivan stan ki ima krovnu taracu cijelu u cviću i ogromnu spojenu kuhinju i tinie di ću vjerovatno načiniti puar vičier za svih s programa. i unda u 12. misecu se selin doma, a posli toga - ki znua!

ne znun ča da više napišin, nekako šturo mi danuas grie, nemun inspiracije...ah da sitila san se. bila san napisala na blogu da san se prijuavila za praksu u BBC-u? Pluaćenu praksu, zove se work experience. Uglavnom, u uvjetima za prijavu piše da moruaš imati dozvolu za živuot i rad u Engleskoj da bi se prijuavi. Bez obzira ča to nemun, ipak san se prijuavila. U međuvremenu, kontaktirala san imigracijski ured u Warwicku (faks na ki san službeno upisana) je li moguće da dobijin neku vizu na bazi toga ča san student na engleskin sveučilištu? njihov odgovor: iako san student tamo, nemun pravo na studentsku vizu jer ne živin tamo, a ova druga viza, "visitor" viza ku bi mogla truažiti, mi ne dopušta da ruadin tamo. tako da ispada da nema šanse da ruadin 4 sedmice u Engleskoj. nemreš bilivit! baš su se dobro oboružali "to keep everyone away". i tako. to je to.