KALI. SAMO KALI.
sićun se ka san bila još muala (a možda san unda bila odraslija nego sad, bar s obzirun na to ča san znala ča san) unda san volila čitati poeziju. ali jua nikad nisan bila ono, dedicated reader, uvik san bila, kako bi to opisala, trenutno-zanosni reader. pročitala bi neku pismu i znua me je pruojti osjećaj potpune natopljenosti svitun (u okviru koga se tako nešto more ostvuariti (( još i danuas, ka mi duojdu naleti depresije - ko jučiera - uvik ka pomislin da je svit vjerovatno užasan, bez zajebancije - znun da zvuči patetično - mi padu na pamet te neke stvuari kie san pročitala ili pogljedala i pomislila, evo - zbog ovoga!))).
nešto san morala htiti reći sa ovin poustun.ah da.uglavnom, poezija. unda san u nekin tieškin, velikin smeđin knjigama (još ka san bila u srednjoj) čitala te neke "književne kritike" tih istih pisam kie san čitala - i unda san, naivno, zapišivala u svuoj dnevnik kako ću se jua boriti - ka budin na komparativnoj književnosti - protiv takvoga nuačina pisanja, di nema ni emocija ni natopljenosti ni ničega.
ZAGREB, KOMPARATIVNA KNJIŽEVNOST.
ka san unda krienula na komparativnu koliko san bila opsjednuta sa kritičkun analizun, kritikun sviega i svačega, teorijun itd i unda bi mi se ponekad vrnula ta slika mene u našoj kualjskoj knjižnici sa tun debelun smeđun knjigun u ruci kako mislin prominiti to glupo i dosadno pisanje....tako san se sruamila te "stuare" sebe, prvo i prvo svoje prepotentnosti s obzirun na tu ogromnu, veLIKU "KNJIŽEVNOST", a drugo zbog toga neznanstvenoga i tako jednoga naivnoga pristupa književnosti.
AMSTERDAM, PERFORMANCE STUDIES.
trenutno pišin drugi diplomski, i tako san već napredovala u tin akademskin krugovima i već san došla do dekonstrukcije znanstvenosti i sada samo osićun kako se pomalo vraćun nazad, odukle san i počela, vraćun se nazad u Kali u knjižnicu i otvarun debelu knjigu i smijin se tomu tekstu...tomu šturomu, znanstvenomu tekstu ki ubija svaku strast. i to je to. to san naučila u ovih 1,2,3...7 godin. da san mogla ostati na onomu prvomu, odukle san i krienula, i unda sada ne bi morala pisati svuoj drugi diplomski nego bi možda...ah ah tuaj možda...čujin više vuas kako mi vičete: "nema možda, nisi mogla znati, pa i ovo ti je vridno iskustvo..." sve je to istina. ali da je obrazovnog sistema ki me ni tako slipo pokoruavua onima ča su se predstuavljali ko moji autoriteti, da je jača moja vjera u sebe i svoje procjene, da je jači muoj karakter...ah da je da je...ne žalin se. tok života je slučajan a ne programirun i tako je kako je zbog nečega je.
samo san tila s vama podiliti evoluciju jednie ideje o životu, o svitu, o sebstvu.
za kruaj, isječak iz priče "Once there was a king" od Tagoreta, kua se ruga "znanstvenosti"
The storytellers have become more precise in their turn. They are no longer content with the old indefinite “There was a king” but assume instead a look of profound learning, and begin: “Once there was a king Ajatasatru.” The modern reader’s curiosity, however, is not so easily satisfied. He blinks at the author through his scientific spectacles, and asks again: “Which Ajatasatru?”[B1]
sićun se ka san bila još muala (a možda san unda bila odraslija nego sad, bar s obzirun na to ča san znala ča san) unda san volila čitati poeziju. ali jua nikad nisan bila ono, dedicated reader, uvik san bila, kako bi to opisala, trenutno-zanosni reader. pročitala bi neku pismu i znua me je pruojti osjećaj potpune natopljenosti svitun (u okviru koga se tako nešto more ostvuariti (( još i danuas, ka mi duojdu naleti depresije - ko jučiera - uvik ka pomislin da je svit vjerovatno užasan, bez zajebancije - znun da zvuči patetično - mi padu na pamet te neke stvuari kie san pročitala ili pogljedala i pomislila, evo - zbog ovoga!))).
nešto san morala htiti reći sa ovin poustun.ah da.uglavnom, poezija. unda san u nekin tieškin, velikin smeđin knjigama (još ka san bila u srednjoj) čitala te neke "književne kritike" tih istih pisam kie san čitala - i unda san, naivno, zapišivala u svuoj dnevnik kako ću se jua boriti - ka budin na komparativnoj književnosti - protiv takvoga nuačina pisanja, di nema ni emocija ni natopljenosti ni ničega.
ZAGREB, KOMPARATIVNA KNJIŽEVNOST.
ka san unda krienula na komparativnu koliko san bila opsjednuta sa kritičkun analizun, kritikun sviega i svačega, teorijun itd i unda bi mi se ponekad vrnula ta slika mene u našoj kualjskoj knjižnici sa tun debelun smeđun knjigun u ruci kako mislin prominiti to glupo i dosadno pisanje....tako san se sruamila te "stuare" sebe, prvo i prvo svoje prepotentnosti s obzirun na tu ogromnu, veLIKU "KNJIŽEVNOST", a drugo zbog toga neznanstvenoga i tako jednoga naivnoga pristupa književnosti.
AMSTERDAM, PERFORMANCE STUDIES.
trenutno pišin drugi diplomski, i tako san već napredovala u tin akademskin krugovima i već san došla do dekonstrukcije znanstvenosti i sada samo osićun kako se pomalo vraćun nazad, odukle san i počela, vraćun se nazad u Kali u knjižnicu i otvarun debelu knjigu i smijin se tomu tekstu...tomu šturomu, znanstvenomu tekstu ki ubija svaku strast. i to je to. to san naučila u ovih 1,2,3...7 godin. da san mogla ostati na onomu prvomu, odukle san i krienula, i unda sada ne bi morala pisati svuoj drugi diplomski nego bi možda...ah ah tuaj možda...čujin više vuas kako mi vičete: "nema možda, nisi mogla znati, pa i ovo ti je vridno iskustvo..." sve je to istina. ali da je obrazovnog sistema ki me ni tako slipo pokoruavua onima ča su se predstuavljali ko moji autoriteti, da je jača moja vjera u sebe i svoje procjene, da je jači muoj karakter...ah da je da je...ne žalin se. tok života je slučajan a ne programirun i tako je kako je zbog nečega je.
samo san tila s vama podiliti evoluciju jednie ideje o životu, o svitu, o sebstvu.
za kruaj, isječak iz priče "Once there was a king" od Tagoreta, kua se ruga "znanstvenosti"
The storytellers have become more precise in their turn. They are no longer content with the old indefinite “There was a king” but assume instead a look of profound learning, and begin: “Once there was a king Ajatasatru.” The modern reader’s curiosity, however, is not so easily satisfied. He blinks at the author through his scientific spectacles, and asks again: “Which Ajatasatru?”[B1]
Primjedbe
Objavi komentar