FULL CIRCLE
smišno je ča, sada kada stvarno ništa ne činin, ka san se vrnula u Zagreb, tu metropolicu našu rvacku, da mi se toliko stvari roji po gluavi da mi se čini da bi mogla nekako ući u tok svijesti ki bi moga trajati cijeli dan. Zuato, da se nekomu ne prolijin po gluavi sa svojun autocestun misli, evo, ajde da to napišin pa da vidin kako će izgledati uobličeno u neku formu.
muoj živuot je jednostavan - jednostavan je skruoz. osićun da me pokriću stvuari kie su jače od mene, ali su jope nekako u meni. u kršćanskoj terminologiji, rekla bi da je iz mene, nakon duge borbe, izaša zloduh, vrag, ne znun - kako god oćete - sigurno bi se ekvivalent naša u bilo kuoj civilizacijskoj sferi. ono, ko da san suama nad sobun izvršila egzorcizam i iscrpljena, vidila san ga kako izlazi kroz oči i uši, kroz sve otvore moga tijela, ko tuamna crna para kua se sakupila jopeta nakon ča je iz mene izašla
(slušun ariju iz opere Dido and Aeneas od Henryja Purcella, "Ah, Belinda" pa mi je prekinula misao)
i ko neki ruoj ogavnih crnih točkic pobiga kroz funiestru vunka ---da nekoga drugoga izmuči. neki dan san čitala onu priču "Kako je Potjeh tražio istinu" iz "Priča iz davnine" i tamo se pojavljivaju Bjesovi, sluge zloduha Bjesomara.
Sitni, nakazni, guravi, mrljavi, razroki i svakojaki, igrali se oni po rakiti. Tako oni zvižždali, pištali, ciculjigali i lakrdijali. Bijahu oni luda i bezglava čeljad, koja niti je za koji posao, niti možže kome nauditi, dok ih koji čovjek ne primi k sebi.
pa su me malo positila na toga moga zloduha ki mi ni dua siditi.ili su mi ti Bjesovi uobličili misao o zloduhu ku san unda opisala pomoću njih. nebitno. Tako se i u priči ti Bjesovi svakomu od troje braće zavuču na drukčije mesto; Marunu u tuorbu, Ljutiši u njedra, a meni se čini da je muoj meni bi u guzici, kua mi unda ni duala mira. Unda ona kualjska, da su ti "mruavi u guzici" i da putuješ "da ti guzica puta vidi" očito je ta guzica neko centralno, okosno mesto u kualjskoj imagineriji, iz kie vodu životni sokovi, ali očito i odvodu, a to i jie to, da ima neko mesto kuo vodi i odvodi, da bude centralno. uglavnom, jedanput san čitala, da , za ruazliku od europskog poimanja tabu tema, u azijskoj civilizaciji, pričanje i pisanje o guzicama, guovnima, izmetu i slično ni uopće tabu, nego je nešto normalno. Tako san pisala jedan seminar o priči u kuoj gluavni lik cijelu priču ima problema sa susjedima i sa ženun i to ga muči, dok ga paralelno muči začep, ali na kraju priče, ta situacija sa susjedima i ženun se riši i un se propisno posere, al ono zapravo. i tako, to jua zovin "katarzun" jer zauzima oba dvua pojma tie riči: medicinski i duhovni, i objedinjuava ih. ali zapadna je civilizacija izbuacila tijelo kroz prozor iz svojie književnosti i umjetnosti, tako da se razvijala neka "bestjelesna" književnost - mislin, to tijelo je bilo sve nego slavljeno - izblaćeno, ocrnjeno, seksualizirano, spaljivano, poguašeno, sterilizirano, sakrivano, prikrivano - i unda doduajmo puara svakomu od ovih - glorificirano, oduhovljeno, svieto, otkriveno, slavljeno - i to će biti jedna luda dualnost, i ekstrem onoga ča je tijelo bilo kroz prošlost u nekoj imaginaciji. Super zanimljiv mi je bi podatak da je realistična književnost 19.st. u potpunosti izbuacila seks i seksualni čin iz svojih opisa - kako paradoksalno - realizam, kakti. Mirror to life? Čini mi se da je vjerovatno tuaj špeć puca kad je bi u pitanju seks, tako da ga se nikako ni moglo prikuazati. dovoljno o tomu govori podatak da viktorijanske žene nisu uopće nisu imale terminologiju za nikakve pojmove viezane uz seksualnost, pa "red room" u Jane Eyre (btw: ako neko ni pogleda, neka pogleda najnoviju ekranizaciju Jane Eyre, mini-serija http://www.imdb.com/title/tt0780362/?ref_=fn_al_tt_3, stvarno je odlična!) sa svojin opisun ladic, ormuarov i slično zapravo označiva to da je ona dobila unda svoju prvu menstruaciju - svuoj korak u "odraslost" - bar je to nama tako objuasnila profesorica. i meni je super u to vjerovati jer mi je to nevjerovatno zanimljivo. a još mi je zanimljivije da danuas, ka se tobože sve znua o seksualnosti i otvoreno se govori o tomu, ne prizna se da se tijelo, ko ni duh, ne more sviesti na neke tako banalno-trivijalno-pornografske opise i da tijelo truaži svoje mesto, svoje pruavo mesto, svuoj holistički moment...ili možda to jua tako umišljun. sada bi mi one popularne pop - psihološke analize sigurno otkrile neko zatomljuavanje seksualnog nagona ili još gore, nedovoljno seksa u životu - jer to sve rišiva - i pričanje o seksu se doživljuava ko pričanje o nečemu u potpunosti banalnomu i to mi otkriva neku jadno-realistični odnos prema životu u nekin tobožnjin hedonističkin raju ki zapravo stvuara ovisnost o drugomu, o seksu, o nečemu izvan sebe do čiega uvik moruaš uložiti ili dodatni napor, energiju, lovu, i sl. da bi ga moga uživati. sve je izvan tebe, i naravno da se osićaš bespomoćno i da si ovisan o sviemu i unda ti normalno treba puno love i auto i treba ti šminka i roba i sve to, sve te stvuari kie ti govoru da si u potpunosti ovisan o drugima i o svitu kolo sebe - there's always a price to be payed, samo kakova i ča dobiješ zauzvrat?? Uopće mi ni druag smjer ovoga mejla ni u kin kolutovima je krienu, ko dim, ko neka cigareta nabrzinu ispušena, otpuhana i uguašena. možda i ovu priču isto tako treba zgaziti sa vrškun cipele. i basta. ne želin prepruavljati, jer ostuavljun ove mejlove za tok svijesti, znači ruke mi suame pišu, pa di me dovedu ...ima nekog i zadovuoljstva u tomu, samo ne znun jel ima zanimljivosti za bilo koga ki vo čita. potreba za pisanjun, za diljenjun, ča je? egzibicionizam? prepuna glavetina? rigotina od riči? ne znun, al eto, imun je nekad. jesan li to jua? ili neko drugi? ili je to prolazno jua, jua danuas? možda bi sutra nešto skruoz drukčije izašlo iz mene? a možda ni želja nieće duojti? etogac, zasad.
smišno je ča, sada kada stvarno ništa ne činin, ka san se vrnula u Zagreb, tu metropolicu našu rvacku, da mi se toliko stvari roji po gluavi da mi se čini da bi mogla nekako ući u tok svijesti ki bi moga trajati cijeli dan. Zuato, da se nekomu ne prolijin po gluavi sa svojun autocestun misli, evo, ajde da to napišin pa da vidin kako će izgledati uobličeno u neku formu.
muoj živuot je jednostavan - jednostavan je skruoz. osićun da me pokriću stvuari kie su jače od mene, ali su jope nekako u meni. u kršćanskoj terminologiji, rekla bi da je iz mene, nakon duge borbe, izaša zloduh, vrag, ne znun - kako god oćete - sigurno bi se ekvivalent naša u bilo kuoj civilizacijskoj sferi. ono, ko da san suama nad sobun izvršila egzorcizam i iscrpljena, vidila san ga kako izlazi kroz oči i uši, kroz sve otvore moga tijela, ko tuamna crna para kua se sakupila jopeta nakon ča je iz mene izašla
(slušun ariju iz opere Dido and Aeneas od Henryja Purcella, "Ah, Belinda" pa mi je prekinula misao)
i ko neki ruoj ogavnih crnih točkic pobiga kroz funiestru vunka ---da nekoga drugoga izmuči. neki dan san čitala onu priču "Kako je Potjeh tražio istinu" iz "Priča iz davnine" i tamo se pojavljivaju Bjesovi, sluge zloduha Bjesomara.
Sitni, nakazni, guravi, mrljavi, razroki i svakojaki, igrali se oni po rakiti. Tako oni zvižždali, pištali, ciculjigali i lakrdijali. Bijahu oni luda i bezglava čeljad, koja niti je za koji posao, niti možže kome nauditi, dok ih koji čovjek ne primi k sebi.
pa su me malo positila na toga moga zloduha ki mi ni dua siditi.ili su mi ti Bjesovi uobličili misao o zloduhu ku san unda opisala pomoću njih. nebitno. Tako se i u priči ti Bjesovi svakomu od troje braće zavuču na drukčije mesto; Marunu u tuorbu, Ljutiši u njedra, a meni se čini da je muoj meni bi u guzici, kua mi unda ni duala mira. Unda ona kualjska, da su ti "mruavi u guzici" i da putuješ "da ti guzica puta vidi" očito je ta guzica neko centralno, okosno mesto u kualjskoj imagineriji, iz kie vodu životni sokovi, ali očito i odvodu, a to i jie to, da ima neko mesto kuo vodi i odvodi, da bude centralno. uglavnom, jedanput san čitala, da , za ruazliku od europskog poimanja tabu tema, u azijskoj civilizaciji, pričanje i pisanje o guzicama, guovnima, izmetu i slično ni uopće tabu, nego je nešto normalno. Tako san pisala jedan seminar o priči u kuoj gluavni lik cijelu priču ima problema sa susjedima i sa ženun i to ga muči, dok ga paralelno muči začep, ali na kraju priče, ta situacija sa susjedima i ženun se riši i un se propisno posere, al ono zapravo. i tako, to jua zovin "katarzun" jer zauzima oba dvua pojma tie riči: medicinski i duhovni, i objedinjuava ih. ali zapadna je civilizacija izbuacila tijelo kroz prozor iz svojie književnosti i umjetnosti, tako da se razvijala neka "bestjelesna" književnost - mislin, to tijelo je bilo sve nego slavljeno - izblaćeno, ocrnjeno, seksualizirano, spaljivano, poguašeno, sterilizirano, sakrivano, prikrivano - i unda doduajmo puara svakomu od ovih - glorificirano, oduhovljeno, svieto, otkriveno, slavljeno - i to će biti jedna luda dualnost, i ekstrem onoga ča je tijelo bilo kroz prošlost u nekoj imaginaciji. Super zanimljiv mi je bi podatak da je realistična književnost 19.st. u potpunosti izbuacila seks i seksualni čin iz svojih opisa - kako paradoksalno - realizam, kakti. Mirror to life? Čini mi se da je vjerovatno tuaj špeć puca kad je bi u pitanju seks, tako da ga se nikako ni moglo prikuazati. dovoljno o tomu govori podatak da viktorijanske žene nisu uopće nisu imale terminologiju za nikakve pojmove viezane uz seksualnost, pa "red room" u Jane Eyre (btw: ako neko ni pogleda, neka pogleda najnoviju ekranizaciju Jane Eyre, mini-serija http://www.imdb.com/title/tt0780362/?ref_=fn_al_tt_3, stvarno je odlična!) sa svojin opisun ladic, ormuarov i slično zapravo označiva to da je ona dobila unda svoju prvu menstruaciju - svuoj korak u "odraslost" - bar je to nama tako objuasnila profesorica. i meni je super u to vjerovati jer mi je to nevjerovatno zanimljivo. a još mi je zanimljivije da danuas, ka se tobože sve znua o seksualnosti i otvoreno se govori o tomu, ne prizna se da se tijelo, ko ni duh, ne more sviesti na neke tako banalno-trivijalno-pornografske opise i da tijelo truaži svoje mesto, svoje pruavo mesto, svuoj holistički moment...ili možda to jua tako umišljun. sada bi mi one popularne pop - psihološke analize sigurno otkrile neko zatomljuavanje seksualnog nagona ili još gore, nedovoljno seksa u životu - jer to sve rišiva - i pričanje o seksu se doživljuava ko pričanje o nečemu u potpunosti banalnomu i to mi otkriva neku jadno-realistični odnos prema životu u nekin tobožnjin hedonističkin raju ki zapravo stvuara ovisnost o drugomu, o seksu, o nečemu izvan sebe do čiega uvik moruaš uložiti ili dodatni napor, energiju, lovu, i sl. da bi ga moga uživati. sve je izvan tebe, i naravno da se osićaš bespomoćno i da si ovisan o sviemu i unda ti normalno treba puno love i auto i treba ti šminka i roba i sve to, sve te stvuari kie ti govoru da si u potpunosti ovisan o drugima i o svitu kolo sebe - there's always a price to be payed, samo kakova i ča dobiješ zauzvrat?? Uopće mi ni druag smjer ovoga mejla ni u kin kolutovima je krienu, ko dim, ko neka cigareta nabrzinu ispušena, otpuhana i uguašena. možda i ovu priču isto tako treba zgaziti sa vrškun cipele. i basta. ne želin prepruavljati, jer ostuavljun ove mejlove za tok svijesti, znači ruke mi suame pišu, pa di me dovedu ...ima nekog i zadovuoljstva u tomu, samo ne znun jel ima zanimljivosti za bilo koga ki vo čita. potreba za pisanjun, za diljenjun, ča je? egzibicionizam? prepuna glavetina? rigotina od riči? ne znun, al eto, imun je nekad. jesan li to jua? ili neko drugi? ili je to prolazno jua, jua danuas? možda bi sutra nešto skruoz drukčije izašlo iz mene? a možda ni želja nieće duojti? etogac, zasad.
Primjedbe
Objavi komentar