telenovela de marta presente...
LA VIDA DUELE
(PRIJEVOD: MOJA SUDBINA)
Neki bliski ljudi znaju moju cjelomisečnu mobidikovsku i donkihotovsku borbu s biciklun. i svi su mi predložili da je zapišin jer da ne smi nestati s lica zemljie jedna tako člankovita priča. una verdadera telenovela.
epizoda prva: prekršajni nalog
Sve je zapravo počelo jednoga normalnoga, po ničemu zanimljivog jutra, kad san odlučila na čas - trenutak -moment puojti do fotokopirnice. I tako, vozin jua lagano Branimirovun, mislin ki znua ča, vidin policijsko auto parkirano malo ispod OMV-a. ništa, pruojde me drhat (ko i uvik ka vidin policiju, bez obzira ča znun da nis ništa učinila).
ali - zaustavu ti oni mene. Iskreno se čudin jua zuač su me zaustavili, un meni da mu dun osobnu, a jua njemu zuač? ne kužin, un meni daj osobnu, jua ono zuač, a un meni da vozin po nogostupu jua njemu pa nego di ću voziti un meni po cesti da vozin jua njemu nema ti šanse da ću voziti po branimirovoj pa neki auto će me sašiti un meni to je prekršaj. još mi je reka da san prešla preko crvenoga i da san vozila bez ruk. jua nemun puojma ča da mu na to rečin pošto je moguće da san oba dvoje načinila samo ča se ne sićun jer u zagrebu nikad ne zaustuavljaju bicikle i ovo je horor priča za bilo koga biciklistu iako ima i onih ča se vozu po branimirovoj ali jua nis tila na njih misliti niti ih spominjati nego san se razmuahala i počela in tamo objašnjivati da bicikle nemaju prava u vin gruadu a oni su mi se samo smješkali nisu se smijali nego smješkali a to je još gore jer onuaj ki se smijie, un se smijie s tobun, a onuaj ki se smješka un se smješka tebi. to svi znaju.
uglavnom pitua me je osobnu jua je duala ča ću, zapisua mi tri prekršaja i unda je sa svojin pajduašun laganini otklizi ulicun bilo je to skoro filmski s tin da su oni ispali kul a jua jadna ali dobro.
to je bila trodnevna policijska racija i jua san bila žrtva.
3 months later...
dolazi mi pismeno prekršajni nalog. 2500kn. 2500kn! 2500kn!!! dvi tisuće za prelazak preko crvenoga. dok san se borila sa suzama, tj one su se borile da se popenju i otkližu po obrazimi a jua san ih sprječuavala, mislila san se jebote jua nemun toliko love nider na nijednin računu i dok su mi u gluavi kuhale potpuno bespotrebne i besmislene kletve na našu državu i policiju i ceste znala san da su bespotrebne i besmislene i da treba nešto sad izmisliti kako da ne pluatin to i unda mi pritiekne u pomoć puar ljudi ki su pisali te pritužbe naravno i tako to kriene u krug, besmisleni prekršajni nalog vodi besmislenoj pritužbi na nalog i tako dalje i tako dalje a papiri se printaju, potpisi se stuavljaju, kuvierte se šalju i tako u krug u kovitlac papirov i listov i slično. za onih kih zanima (a očito i onih kih ne zanima) napisali su mi da san prešla preko crvenoga u ulici u kuoj nema semafora, tj. uređaja za upravljanje prometom prometnim svjetlima. glavno da toga uređaja za upravljanje prometom prometnim svjetlima ni bilo u tuoj ulici, koliko god da duga rič bila. ove ostale dvi kazne bi još i mogla pluatiti (nogostup - di san suama priznala krivnju, uz moralnoobrazovni naputak policiji da jua ne priznun tu kaznu jer država ni napravila trake za bicikle na branimirovoj. eto in na sad! al bar uređaja za upravljanje prometom prometnim svjetilma ni bilo u tuoj ulici. pa neka svitli namo di ga jie!
epizoda druga: prednje kolo
Ni prošlo ni desietuak dan, pošla jua kod prijateljice Glorije jer se tek vrnula s ljetovanja, ostavila biciklu u Vojnovićevoj, jedna od (posli san skužila) mruačnih ulic kie vodu iz Zvonimirove prema Martićevoj. Izlazin jua već je bilo 11 uri navečer ka no, bicikla svualjena na tluoh, a kola - nema. ne morun van pričati da san prvo bespotrebno i bespomoćno beštimala -iako to naravno ni vrnulo moje kolo na svoje mesto. unda san ga ponila kod Glorije i tamo je čeka svoju zamršenu sudbinu.
cijela ova priča je zapravo priča zbog toga ča nisan mogla jednostavno puojti u bajk šop i kupiti sve ča mi je trebalo ili ga poniesti na servis jer bi me to gustalo neder minimalno 500kn pa san morala nekin klošarskin nuačinima nuajti rješenje. dakle, ovako je to bilo:
jedan prijatelj ki ruadi u bic-popu (besplatno popruavljanje biciklov) je vidi moju biciklu, osakaćenu, izloženu u stanu kod Glorije i reka da mi more pomoći. jua duojdin, tip mi dua kolo, sa vanjskun i unutarnjun gumun. ni me bilo brige ča izgledun ko kradljivac biciklov u tramvaju jer san ponosno naslonila svoje kolo na noge i razmišljala kako je to sve brzo prošlo i začas se sriedilo a nisan se ni ispotila. to je bilo moje prvo putovuanje s kolun u tramvajima zagrebačkog holdinga.
sutradan, probudin se i vidin da je guma ispuhana. a naravno, nemun ni lipila ni zakrpe ničega jua nemun za tu jadnu biciklu, a ne znun ruku na srce ni gumu prominiti. jedino ča san gljedala puar put šimića i ča mi je jedan put pokuazua kako se lipi guma. pruojde i tuaj dan.
drugi dan, slavodobitno san odlučila da je doša dan da i jua kupin onuaj "kit" za popruavljanje gume. i još san se usput sitila da imun još jednu zračnicu doma- tadadaam - puno bolju i noviju i da joj samo treba jedna muala zakrpica, a sad, kad san postala kraljica sa mojin vlastitin "kit"-un za popruavljanje gum, di mi je kruaj?! zakrpun ti jua, brate muoj, ono pošteno - napunpun zračnicu (s tin da san morala puojti na benzisku pumpu, tj. prije spomienuti OMV da napumpun zračnicu jer nemun ni pumpu - blush -), nuajdin tu izdajničku bužicu i zalipin ti jua to, stavin čak i klaića i englesko-hrvatski rječnik na to da se dobro zalipi, sve san se zaruškala od uzbuđienja oko mog praktičnog znuanja...pošla ugurati tu zračnicu u to kolo - kad ono predebeli ventil. u to more samo onuaj francuski a jua san imala onuaj ne-francuski (to san sve posli saznala ta imena i to, ali za to da mi ni moga ventil kroz bužu mi ni trebalo ime to san i suama vidila). ne živcirun se jua baš previše još uvik, mislin se, ma dobro marto neka si ti to zalipila, sigurno će ti zatrebati kad tad - to se muoj racionalistički mozak uključi u priču bez njega bi bila poludila ča san puo ure lipila gumu kua mi ne treba! uglavnom, još imun (ako ste pratili priču) jednu gumu - onu ku mi je dua tip u bic-popu, jeli. i brale muoj, nuajdin ti jua bužicu (sve ono sić s vodun, ponovo na pumpu napumpati zračnicu) i zalipin ti jua tu bužicu je li, ponovo klaić i hrvatsko-engleski rječnik, i okej. ponovo ispuhati, pa ponovo na pumpu napuhati gumu. ali bar je gotovo - imun kolo. sve je čisto, napumpuano, zalipljeno - nema čua biti.
i sutradan (ili preksutra - mind you, jua osin ovie bicikle imun i živuot sa obavezama) eto mene s kolun pod njedrima - grin prema Gloriji, jope onako, pobjednički.
epizoda treta: MISFIT
Stuavljun jua to svoje kolo namo di kolo fali ali sve nešto čudno. gljedun, okrićin, pokušuavun ugurati - nešto mi je čudno. pa dobro okej ne znun ništa o biciklama pa mi je trebalo malo duže da skužin - da je kolo premualo! to kolo je bruoj 26, a meni treba bruoj 28. naime. e.
samo da napomienin da u vin trenu već 6 dan ne vozin biciklu kua mi je prijevozno sredstvo, dakle švercun se po tramvajima punima zetovcov ki samo izniču ko oni iz betmena ča su počeli iz kanalizacije izlaziti pa se ti misli. a da ne spominjin da do instrukcija kie su mi jedan od tri minorna izvora zarade trebun pješuačiti oko 30 minuti, a tramvajima (množina!) mi treba oko 30-40 minuti. dakle, eto mene pješuačin do pešćenice 30 minuti za sat od 45 minuti. baš superiška. živuot za poželiti!
uglavnom, ča muogu osin ili smijati se ili poluditi (tih dan san još ludila) ali morun nekako osposobiti tuaj bajk i dobro, pričekun još puar dan da duojde četvrtuak i jope puojdin do bic-popa di mi jedan drugi tip (jer ovoga prijatelja ča mi je prije dua cijelo kolo s gumun i zračnicun ni bilo u hrvackoj) dua samo kolo bez vanjske i unutarnje gume i dok san sa svojin kolun izlazila iz bandićevog javnog wc-a jer mi se užasno pišalo pa nis mogla čekati do dome, i ka san sela u tramvaj naslonivši svoje kolo na noge već san zafaljivala bogu ča su mi išta duali i odlučila čvrsto da ću rađe jisti dvopek tri dana nego da odugovluačin s kupovuanjun gume. sutradan san odlučno kročila u bajk šop i ko neki bogatuaš nabrojila, bez razmišljanja, vanjska guma bruoj 28, ključ bruoj 14 i pumpa. samo ča kad san vidila koliko gustua pumpa unda san prosula svoju priču o gumi i kolu i bajku i tramvajima čoviku u bajk šopu pa mi je pokloni pumpu. lipo od njega, ali naravno ta pumpa ne more ni balun napumpati.
i ništa, dolazin jua doma, uzmin onu zračnicu otprije (kako mi je sad poslužila!) i napumpun ti jua sve to ko velika, obučin vanjsku gumu, zatuaknin ključ za pojas, ko john wayne pištuolj, i krienin prema gloriji. jer sad se više ništa ne more dogoditi - sve imun. apsolutno sve.
epizoda četvrta: matica
I eto mene ko Glorije, kua se smijie, ali pruža podršku jer i ona je uvjerena da je to to, da je priča završila i da ću napokon pod miškun poniesti svuoj bajk i ispružiti mu noge po tin predivnin zagrebačkin nogostupima.
stuavljun ti jua, bato muoj, kolo - i ulazi - znači to je to. i jua sretna, srce mi je poskočilo ko ono kad dobiješ pet ili pruojdeš ispit ili ti neko nešto skuha. međutim, međutim, međutim.
falu mi matice. (to je isto rič ku san kasnije naučila. tada san jua samo gledala u biciklu i vidila da prednje kolo ni baš učvršćeno i unda san morala zvati šimića pa mi je un reka da mi falu matice.) znači ča god da je to jua morun puojti u bajk šop po matice. a ča ne more bez mat...nemore govori šimić. nemore. iako san jua bila sasvin spremna voziti nekako bez tih matic, najviše me od toga odvukla ta činjenica da je to ipak dorotejina a ne moja bicikla i da se prema tujin stvuarima nikad ne smin odnostiti ko prema svojima. eto toliko zdravog razuma. još jedna nuoć je dočekala moju biciklu kod Glorije.
epizoda peta: bingo!
sutradan san pošla u bajkšop i kupila te matice. neke dvi vide ča sa struanie zatisnu kola. dok se jua pitun zuač mi to tuaj u bic-popu ni napomienu nego mi je samo dua to kolo za koga san jua zaključila da je to gotuov proizvod pa kad san vidila da nisan pomislila da tuomu nešto fali. kako naivno od toga iz bic-popa da mi dua to i misli da ću jua suama skužiti da mi falu matice. možda je to pomalo i namjerno, onako obrazovno-prosvjetiteljski napravi da bi se jua naučila pameti i da bi naučila ča su to matice. možda i to. e pa sada znun. mission accomplished. a jua bi njemu možda rekla da un meni more drugi put to reći a da ću mu jua u zamjenu napisati priču ili ispivati pismu. muogu tako i jua njega naučiti pismu pa mu sutradan reći da mu fali jedna kitica.eto ga na!
stavila ti jua te matice i pod mišku ponila bajk ki se je na stvarno klimavin nogama (ko bambi kad se rodi je se ki sića onie scene iz diznija) ponovo vrnu u zagrebački krvotok. ali vrnu se je. bajk je back!
epizoda šiesta: pad
ako mislite da je ova sapunjačina završila - varate se! možda jua i izmišljun da je ovo nastavak, zapravo je jedan cijeli dio završi, ono, gluavni lik i gluavna likica su se oženili. sluavlje ovo ono, torta i tako dalje.
vozin ti jua tu biciklu, ma niti deset dan, i iako mi prednje kolo ni baš dobro stisnuto, nema veze, mislin se, nemuogu više biti picajzla pa ča neka se čuje malo nieće me to ubiti. ča je bilo: kriećin jua skruoz lagano - scout's honor - preradovićevun prema zelenom valu biciklističkom raju, stanin na zebri i upuali mi se zeleno i krienin jua skruoz pomalo, i auto s duonje struanie skrieće livo meni na zebru, jua se mislin pa stati će, ipak je meni prednost i još sporo vozin ko puž, un vozi jua vozin un vozi, jua ne verujin da un još vozi pa jua isto još uvik vozin samo ča un ne misli stati i u zuadnji tren jua zakuočin un zakuoči samo ča un ostane u autu a jua ostanin ležati na podu, tj na svojin kolenu bicikla preko mene. izlazi čovik iz auta da jesan li dobro a ča da ti rečin ležin na srid zebre jer si ti glupan kuomu se žuri i svima se žuri u ovin gruadu to je jedan nervozni krvotok ludih krvnih stanic kima su ubrzigali adrenalin i ne muogu ni čoviku ništa reći ki znua možda je i un samo želi do dome duojti i puna mu je kapa i ča jua znun. uglavnom, digla se jua i pu dome vozila. koleno boli ajme majko. nazvala mater ona da jel mi natieklo, jua govorin da ni, ona meni da unda je stoposto unutarnja ozljeda, morat ćeš sad dopusnsko uplatiti pa ćeš slikati pa ćeš morati kod doktora "nekaspecijalizacijanemunpuojma". na svu sriću, koleno je zacijelilo i jua bi rekla da je to bila jedna priča sa sretnin krajun. malo san se usporila na bicikli pa možda je i to dobro.
epizoda siedma: zuadnje kolo
okej, znun da mi sad više niko ne veruje, ali morete provjeriti točnost informacija kod mojie cimerice Ivane Sušac kua je legitimni svjedok mojie sapunice. ona je bila jedna potpora i uzdanica u ovuoj mojuoj drami, a najviše bi mi pomuogla kad bi se jua vrnula sa svojin kolun bruoj 26 ili kolun bruoj 28, bez bicikle, i kad bi mi pružila podrškun jednin srčanin smihun samo ča jua nis znala jel bi se smijala ili plakala.
jedan dan, ma ni prošlo ni desietuak dan od prošle zgode, izlazin jua iz posla i skužin da mi je zuadnja guma probušena. s obzirun na dotadašnje nevolje, morete zamisliti muoj izraz lica. iako je već do unda poprimi izraz ravnodušnosti i pomirenosti sa sudbinun da jua nikad više nieću voziti bajk više od deset dan zaredun. uglavnom, ča ću sada? u centru san, nemun svuoj kit za popruavljanje sa sobun, a borami mi se ne dua sada bakćati s tin. ali morun maknuti bajk s ceste da mi ne bi nestala cijela bicikla a ne samo kolo. stavin ti ga jua u zgradu di volontirun pa ča bude. tokun dana, dok san se vrndala po centru, čujin se s tipun iz bic-popa ki mi je prvi put pomoga, a un meni, daj donesi u frankopansku (bic-pop) bajk pa ćemo to sve rišiti. i jua iz centra u martićevu, uzela bajk i unda pješke iz martićeve u frankopansku. tamo dopro zašporkun ruke sa zuadnjun gumun, provjeruavun bužice, sić s vodun, lipljenje i sve po spisku. ah da - ovuaj put mi je vanjska guma baš probušena a u bic-popu nemaju bruoj 28 pa san mentalno zapisala 90kn za još i ovu vanjsku gumu iako mi je tip stavi neku njihovu kua ni bila baš dobra ali je reka da će izdržati bar malo. i jua napumpun unutarnju, stavin vanjsku (već je 21h) i krienin pu centra. nis došla ni do Varšavske - guma ispuhana, izbušena, ča god da jie ne valjua. ča ću - ne smin je ostaviti u centru, ipak je to doroteina bicikla. i ča mi drugo preostaje kad me nieće puštiti u tramvaj nego da vučin biciklu do dome. dakle, od centra do ravnica. marta bez jakete (samo sako) i bajk sa izbušenun gumun, ura vrimena. kako san vukla biciklu tako san povukla i prehladu kua me još danuas ne pušta. ali ka san biciklu dovukla do zgrade, za kaznu san je ostavila u spremištu za bicikle sve do prekjučer.
unda san posjetila bajk šop jopet i kupila novu gumu - prednju i unutarnju (uopće mi se ni dualo provjeruavati ča je sa ovima stuarima) i stavila ih.
epilog
nakon ča san stavila napokon novu zuadnju gumu, unda san stvarno (možda malo i naivno) pomislila da se ništa više ne more dogoditi. ma ni se ništa ni dogodilo, samo još jedna smišna sitnica. upravo ka san krietala prema instrukcijama na pešćenici u nadi da ću samo napumpati gumu na benziskoj, naišla san na natpis "PUMPA NE RADI" ča nis u svojih 6 miseci posjećivanja pumpe OMV doživila. ka san pitala onoga ča ruadi tamo ka će je popraviti, un mi ni ništa odgovori. kako ne odgovoriš ništa na neko pitanje to se samo znua u hrvatskoj. tajna majstora kuhinje.
i tako, kasnin na instrukcije, otkaživun instrukcije i pokušuavun, zajedno sa cimericun napumpati biciklu sa onun svojun pupmicun za baluni. naravno to ne grie. zaustavimo nekoga tipa jel ima možda pumpu, nema un pumpu ali možda nan more pomoći. i pokušuavajući napumpati gumu, gurne ti ventil nazad u vanjsku gumu. tip se malo zacrveni i nestane. mi uđemo u zgradu i zaustavimo tipa ki upravo ulazi u lift jel ima pumpu možda i un da ima. doni un pumpu, ali kad ne moremo izvući ventil. rastuavljaj jope zuadnju gumu, vadi je, vadi ventil...uto naleti još jedan (treti!) tip uzme tu gumu i napravi sve ča potrebno da bicikla ispuni svoju svrhu. da vozi. a ne da mene muči.
i tako - damsel in trouble and knight in white armour ki spašiva stvuar. deus ex machina stvarno. pa ti reci da živuot ni sapunica i da ne završuavaju sve priče na isti nuačin.
the end
(ili se bar nuadun da jie)
LA VIDA DUELE
(PRIJEVOD: MOJA SUDBINA)
Neki bliski ljudi znaju moju cjelomisečnu mobidikovsku i donkihotovsku borbu s biciklun. i svi su mi predložili da je zapišin jer da ne smi nestati s lica zemljie jedna tako člankovita priča. una verdadera telenovela.
epizoda prva: prekršajni nalog
Sve je zapravo počelo jednoga normalnoga, po ničemu zanimljivog jutra, kad san odlučila na čas - trenutak -moment puojti do fotokopirnice. I tako, vozin jua lagano Branimirovun, mislin ki znua ča, vidin policijsko auto parkirano malo ispod OMV-a. ništa, pruojde me drhat (ko i uvik ka vidin policiju, bez obzira ča znun da nis ništa učinila).
ali - zaustavu ti oni mene. Iskreno se čudin jua zuač su me zaustavili, un meni da mu dun osobnu, a jua njemu zuač? ne kužin, un meni daj osobnu, jua ono zuač, a un meni da vozin po nogostupu jua njemu pa nego di ću voziti un meni po cesti da vozin jua njemu nema ti šanse da ću voziti po branimirovoj pa neki auto će me sašiti un meni to je prekršaj. još mi je reka da san prešla preko crvenoga i da san vozila bez ruk. jua nemun puojma ča da mu na to rečin pošto je moguće da san oba dvoje načinila samo ča se ne sićun jer u zagrebu nikad ne zaustuavljaju bicikle i ovo je horor priča za bilo koga biciklistu iako ima i onih ča se vozu po branimirovoj ali jua nis tila na njih misliti niti ih spominjati nego san se razmuahala i počela in tamo objašnjivati da bicikle nemaju prava u vin gruadu a oni su mi se samo smješkali nisu se smijali nego smješkali a to je još gore jer onuaj ki se smijie, un se smijie s tobun, a onuaj ki se smješka un se smješka tebi. to svi znaju.
uglavnom pitua me je osobnu jua je duala ča ću, zapisua mi tri prekršaja i unda je sa svojin pajduašun laganini otklizi ulicun bilo je to skoro filmski s tin da su oni ispali kul a jua jadna ali dobro.
to je bila trodnevna policijska racija i jua san bila žrtva.
3 months later...
dolazi mi pismeno prekršajni nalog. 2500kn. 2500kn! 2500kn!!! dvi tisuće za prelazak preko crvenoga. dok san se borila sa suzama, tj one su se borile da se popenju i otkližu po obrazimi a jua san ih sprječuavala, mislila san se jebote jua nemun toliko love nider na nijednin računu i dok su mi u gluavi kuhale potpuno bespotrebne i besmislene kletve na našu državu i policiju i ceste znala san da su bespotrebne i besmislene i da treba nešto sad izmisliti kako da ne pluatin to i unda mi pritiekne u pomoć puar ljudi ki su pisali te pritužbe naravno i tako to kriene u krug, besmisleni prekršajni nalog vodi besmislenoj pritužbi na nalog i tako dalje i tako dalje a papiri se printaju, potpisi se stuavljaju, kuvierte se šalju i tako u krug u kovitlac papirov i listov i slično. za onih kih zanima (a očito i onih kih ne zanima) napisali su mi da san prešla preko crvenoga u ulici u kuoj nema semafora, tj. uređaja za upravljanje prometom prometnim svjetlima. glavno da toga uređaja za upravljanje prometom prometnim svjetlima ni bilo u tuoj ulici, koliko god da duga rič bila. ove ostale dvi kazne bi još i mogla pluatiti (nogostup - di san suama priznala krivnju, uz moralnoobrazovni naputak policiji da jua ne priznun tu kaznu jer država ni napravila trake za bicikle na branimirovoj. eto in na sad! al bar uređaja za upravljanje prometom prometnim svjetilma ni bilo u tuoj ulici. pa neka svitli namo di ga jie!
epizoda druga: prednje kolo
Ni prošlo ni desietuak dan, pošla jua kod prijateljice Glorije jer se tek vrnula s ljetovanja, ostavila biciklu u Vojnovićevoj, jedna od (posli san skužila) mruačnih ulic kie vodu iz Zvonimirove prema Martićevoj. Izlazin jua već je bilo 11 uri navečer ka no, bicikla svualjena na tluoh, a kola - nema. ne morun van pričati da san prvo bespotrebno i bespomoćno beštimala -iako to naravno ni vrnulo moje kolo na svoje mesto. unda san ga ponila kod Glorije i tamo je čeka svoju zamršenu sudbinu.
cijela ova priča je zapravo priča zbog toga ča nisan mogla jednostavno puojti u bajk šop i kupiti sve ča mi je trebalo ili ga poniesti na servis jer bi me to gustalo neder minimalno 500kn pa san morala nekin klošarskin nuačinima nuajti rješenje. dakle, ovako je to bilo:
jedan prijatelj ki ruadi u bic-popu (besplatno popruavljanje biciklov) je vidi moju biciklu, osakaćenu, izloženu u stanu kod Glorije i reka da mi more pomoći. jua duojdin, tip mi dua kolo, sa vanjskun i unutarnjun gumun. ni me bilo brige ča izgledun ko kradljivac biciklov u tramvaju jer san ponosno naslonila svoje kolo na noge i razmišljala kako je to sve brzo prošlo i začas se sriedilo a nisan se ni ispotila. to je bilo moje prvo putovuanje s kolun u tramvajima zagrebačkog holdinga.
sutradan, probudin se i vidin da je guma ispuhana. a naravno, nemun ni lipila ni zakrpe ničega jua nemun za tu jadnu biciklu, a ne znun ruku na srce ni gumu prominiti. jedino ča san gljedala puar put šimića i ča mi je jedan put pokuazua kako se lipi guma. pruojde i tuaj dan.
drugi dan, slavodobitno san odlučila da je doša dan da i jua kupin onuaj "kit" za popruavljanje gume. i još san se usput sitila da imun još jednu zračnicu doma- tadadaam - puno bolju i noviju i da joj samo treba jedna muala zakrpica, a sad, kad san postala kraljica sa mojin vlastitin "kit"-un za popruavljanje gum, di mi je kruaj?! zakrpun ti jua, brate muoj, ono pošteno - napunpun zračnicu (s tin da san morala puojti na benzisku pumpu, tj. prije spomienuti OMV da napumpun zračnicu jer nemun ni pumpu - blush -), nuajdin tu izdajničku bužicu i zalipin ti jua to, stavin čak i klaića i englesko-hrvatski rječnik na to da se dobro zalipi, sve san se zaruškala od uzbuđienja oko mog praktičnog znuanja...pošla ugurati tu zračnicu u to kolo - kad ono predebeli ventil. u to more samo onuaj francuski a jua san imala onuaj ne-francuski (to san sve posli saznala ta imena i to, ali za to da mi ni moga ventil kroz bužu mi ni trebalo ime to san i suama vidila). ne živcirun se jua baš previše još uvik, mislin se, ma dobro marto neka si ti to zalipila, sigurno će ti zatrebati kad tad - to se muoj racionalistički mozak uključi u priču bez njega bi bila poludila ča san puo ure lipila gumu kua mi ne treba! uglavnom, još imun (ako ste pratili priču) jednu gumu - onu ku mi je dua tip u bic-popu, jeli. i brale muoj, nuajdin ti jua bužicu (sve ono sić s vodun, ponovo na pumpu napumpati zračnicu) i zalipin ti jua tu bužicu je li, ponovo klaić i hrvatsko-engleski rječnik, i okej. ponovo ispuhati, pa ponovo na pumpu napuhati gumu. ali bar je gotovo - imun kolo. sve je čisto, napumpuano, zalipljeno - nema čua biti.
i sutradan (ili preksutra - mind you, jua osin ovie bicikle imun i živuot sa obavezama) eto mene s kolun pod njedrima - grin prema Gloriji, jope onako, pobjednički.
epizoda treta: MISFIT
Stuavljun jua to svoje kolo namo di kolo fali ali sve nešto čudno. gljedun, okrićin, pokušuavun ugurati - nešto mi je čudno. pa dobro okej ne znun ništa o biciklama pa mi je trebalo malo duže da skužin - da je kolo premualo! to kolo je bruoj 26, a meni treba bruoj 28. naime. e.
samo da napomienin da u vin trenu već 6 dan ne vozin biciklu kua mi je prijevozno sredstvo, dakle švercun se po tramvajima punima zetovcov ki samo izniču ko oni iz betmena ča su počeli iz kanalizacije izlaziti pa se ti misli. a da ne spominjin da do instrukcija kie su mi jedan od tri minorna izvora zarade trebun pješuačiti oko 30 minuti, a tramvajima (množina!) mi treba oko 30-40 minuti. dakle, eto mene pješuačin do pešćenice 30 minuti za sat od 45 minuti. baš superiška. živuot za poželiti!
uglavnom, ča muogu osin ili smijati se ili poluditi (tih dan san još ludila) ali morun nekako osposobiti tuaj bajk i dobro, pričekun još puar dan da duojde četvrtuak i jope puojdin do bic-popa di mi jedan drugi tip (jer ovoga prijatelja ča mi je prije dua cijelo kolo s gumun i zračnicun ni bilo u hrvackoj) dua samo kolo bez vanjske i unutarnje gume i dok san sa svojin kolun izlazila iz bandićevog javnog wc-a jer mi se užasno pišalo pa nis mogla čekati do dome, i ka san sela u tramvaj naslonivši svoje kolo na noge već san zafaljivala bogu ča su mi išta duali i odlučila čvrsto da ću rađe jisti dvopek tri dana nego da odugovluačin s kupovuanjun gume. sutradan san odlučno kročila u bajk šop i ko neki bogatuaš nabrojila, bez razmišljanja, vanjska guma bruoj 28, ključ bruoj 14 i pumpa. samo ča kad san vidila koliko gustua pumpa unda san prosula svoju priču o gumi i kolu i bajku i tramvajima čoviku u bajk šopu pa mi je pokloni pumpu. lipo od njega, ali naravno ta pumpa ne more ni balun napumpati.
i ništa, dolazin jua doma, uzmin onu zračnicu otprije (kako mi je sad poslužila!) i napumpun ti jua sve to ko velika, obučin vanjsku gumu, zatuaknin ključ za pojas, ko john wayne pištuolj, i krienin prema gloriji. jer sad se više ništa ne more dogoditi - sve imun. apsolutno sve.
epizoda četvrta: matica
I eto mene ko Glorije, kua se smijie, ali pruža podršku jer i ona je uvjerena da je to to, da je priča završila i da ću napokon pod miškun poniesti svuoj bajk i ispružiti mu noge po tin predivnin zagrebačkin nogostupima.
stuavljun ti jua, bato muoj, kolo - i ulazi - znači to je to. i jua sretna, srce mi je poskočilo ko ono kad dobiješ pet ili pruojdeš ispit ili ti neko nešto skuha. međutim, međutim, međutim.
falu mi matice. (to je isto rič ku san kasnije naučila. tada san jua samo gledala u biciklu i vidila da prednje kolo ni baš učvršćeno i unda san morala zvati šimića pa mi je un reka da mi falu matice.) znači ča god da je to jua morun puojti u bajk šop po matice. a ča ne more bez mat...nemore govori šimić. nemore. iako san jua bila sasvin spremna voziti nekako bez tih matic, najviše me od toga odvukla ta činjenica da je to ipak dorotejina a ne moja bicikla i da se prema tujin stvuarima nikad ne smin odnostiti ko prema svojima. eto toliko zdravog razuma. još jedna nuoć je dočekala moju biciklu kod Glorije.
epizoda peta: bingo!
sutradan san pošla u bajkšop i kupila te matice. neke dvi vide ča sa struanie zatisnu kola. dok se jua pitun zuač mi to tuaj u bic-popu ni napomienu nego mi je samo dua to kolo za koga san jua zaključila da je to gotuov proizvod pa kad san vidila da nisan pomislila da tuomu nešto fali. kako naivno od toga iz bic-popa da mi dua to i misli da ću jua suama skužiti da mi falu matice. možda je to pomalo i namjerno, onako obrazovno-prosvjetiteljski napravi da bi se jua naučila pameti i da bi naučila ča su to matice. možda i to. e pa sada znun. mission accomplished. a jua bi njemu možda rekla da un meni more drugi put to reći a da ću mu jua u zamjenu napisati priču ili ispivati pismu. muogu tako i jua njega naučiti pismu pa mu sutradan reći da mu fali jedna kitica.eto ga na!
stavila ti jua te matice i pod mišku ponila bajk ki se je na stvarno klimavin nogama (ko bambi kad se rodi je se ki sića onie scene iz diznija) ponovo vrnu u zagrebački krvotok. ali vrnu se je. bajk je back!
epizoda šiesta: pad
ako mislite da je ova sapunjačina završila - varate se! možda jua i izmišljun da je ovo nastavak, zapravo je jedan cijeli dio završi, ono, gluavni lik i gluavna likica su se oženili. sluavlje ovo ono, torta i tako dalje.
vozin ti jua tu biciklu, ma niti deset dan, i iako mi prednje kolo ni baš dobro stisnuto, nema veze, mislin se, nemuogu više biti picajzla pa ča neka se čuje malo nieće me to ubiti. ča je bilo: kriećin jua skruoz lagano - scout's honor - preradovićevun prema zelenom valu biciklističkom raju, stanin na zebri i upuali mi se zeleno i krienin jua skruoz pomalo, i auto s duonje struanie skrieće livo meni na zebru, jua se mislin pa stati će, ipak je meni prednost i još sporo vozin ko puž, un vozi jua vozin un vozi, jua ne verujin da un još vozi pa jua isto još uvik vozin samo ča un ne misli stati i u zuadnji tren jua zakuočin un zakuoči samo ča un ostane u autu a jua ostanin ležati na podu, tj na svojin kolenu bicikla preko mene. izlazi čovik iz auta da jesan li dobro a ča da ti rečin ležin na srid zebre jer si ti glupan kuomu se žuri i svima se žuri u ovin gruadu to je jedan nervozni krvotok ludih krvnih stanic kima su ubrzigali adrenalin i ne muogu ni čoviku ništa reći ki znua možda je i un samo želi do dome duojti i puna mu je kapa i ča jua znun. uglavnom, digla se jua i pu dome vozila. koleno boli ajme majko. nazvala mater ona da jel mi natieklo, jua govorin da ni, ona meni da unda je stoposto unutarnja ozljeda, morat ćeš sad dopusnsko uplatiti pa ćeš slikati pa ćeš morati kod doktora "nekaspecijalizacijanemunpuojma". na svu sriću, koleno je zacijelilo i jua bi rekla da je to bila jedna priča sa sretnin krajun. malo san se usporila na bicikli pa možda je i to dobro.
epizoda siedma: zuadnje kolo
okej, znun da mi sad više niko ne veruje, ali morete provjeriti točnost informacija kod mojie cimerice Ivane Sušac kua je legitimni svjedok mojie sapunice. ona je bila jedna potpora i uzdanica u ovuoj mojuoj drami, a najviše bi mi pomuogla kad bi se jua vrnula sa svojin kolun bruoj 26 ili kolun bruoj 28, bez bicikle, i kad bi mi pružila podrškun jednin srčanin smihun samo ča jua nis znala jel bi se smijala ili plakala.
jedan dan, ma ni prošlo ni desietuak dan od prošle zgode, izlazin jua iz posla i skužin da mi je zuadnja guma probušena. s obzirun na dotadašnje nevolje, morete zamisliti muoj izraz lica. iako je već do unda poprimi izraz ravnodušnosti i pomirenosti sa sudbinun da jua nikad više nieću voziti bajk više od deset dan zaredun. uglavnom, ča ću sada? u centru san, nemun svuoj kit za popruavljanje sa sobun, a borami mi se ne dua sada bakćati s tin. ali morun maknuti bajk s ceste da mi ne bi nestala cijela bicikla a ne samo kolo. stavin ti ga jua u zgradu di volontirun pa ča bude. tokun dana, dok san se vrndala po centru, čujin se s tipun iz bic-popa ki mi je prvi put pomoga, a un meni, daj donesi u frankopansku (bic-pop) bajk pa ćemo to sve rišiti. i jua iz centra u martićevu, uzela bajk i unda pješke iz martićeve u frankopansku. tamo dopro zašporkun ruke sa zuadnjun gumun, provjeruavun bužice, sić s vodun, lipljenje i sve po spisku. ah da - ovuaj put mi je vanjska guma baš probušena a u bic-popu nemaju bruoj 28 pa san mentalno zapisala 90kn za još i ovu vanjsku gumu iako mi je tip stavi neku njihovu kua ni bila baš dobra ali je reka da će izdržati bar malo. i jua napumpun unutarnju, stavin vanjsku (već je 21h) i krienin pu centra. nis došla ni do Varšavske - guma ispuhana, izbušena, ča god da jie ne valjua. ča ću - ne smin je ostaviti u centru, ipak je to doroteina bicikla. i ča mi drugo preostaje kad me nieće puštiti u tramvaj nego da vučin biciklu do dome. dakle, od centra do ravnica. marta bez jakete (samo sako) i bajk sa izbušenun gumun, ura vrimena. kako san vukla biciklu tako san povukla i prehladu kua me još danuas ne pušta. ali ka san biciklu dovukla do zgrade, za kaznu san je ostavila u spremištu za bicikle sve do prekjučer.
unda san posjetila bajk šop jopet i kupila novu gumu - prednju i unutarnju (uopće mi se ni dualo provjeruavati ča je sa ovima stuarima) i stavila ih.
epilog
nakon ča san stavila napokon novu zuadnju gumu, unda san stvarno (možda malo i naivno) pomislila da se ništa više ne more dogoditi. ma ni se ništa ni dogodilo, samo još jedna smišna sitnica. upravo ka san krietala prema instrukcijama na pešćenici u nadi da ću samo napumpati gumu na benziskoj, naišla san na natpis "PUMPA NE RADI" ča nis u svojih 6 miseci posjećivanja pumpe OMV doživila. ka san pitala onoga ča ruadi tamo ka će je popraviti, un mi ni ništa odgovori. kako ne odgovoriš ništa na neko pitanje to se samo znua u hrvatskoj. tajna majstora kuhinje.
i tako, kasnin na instrukcije, otkaživun instrukcije i pokušuavun, zajedno sa cimericun napumpati biciklu sa onun svojun pupmicun za baluni. naravno to ne grie. zaustavimo nekoga tipa jel ima možda pumpu, nema un pumpu ali možda nan more pomoći. i pokušuavajući napumpati gumu, gurne ti ventil nazad u vanjsku gumu. tip se malo zacrveni i nestane. mi uđemo u zgradu i zaustavimo tipa ki upravo ulazi u lift jel ima pumpu možda i un da ima. doni un pumpu, ali kad ne moremo izvući ventil. rastuavljaj jope zuadnju gumu, vadi je, vadi ventil...uto naleti još jedan (treti!) tip uzme tu gumu i napravi sve ča potrebno da bicikla ispuni svoju svrhu. da vozi. a ne da mene muči.
i tako - damsel in trouble and knight in white armour ki spašiva stvuar. deus ex machina stvarno. pa ti reci da živuot ni sapunica i da ne završuavaju sve priče na isti nuačin.
the end
(ili se bar nuadun da jie)
Primjedbe
Objavi komentar