dok sam se
teturajući morskim putem vraćala kući
razmišljala sam o
tebi kao o stihu
a ja poeziji
vraćam poezijom
o neobraćene
palme!
nemojte nikad
pasti pod utjecaj
svijetu fali
divljine
dok su mi se noge
zaplitale jedna o drugu
s moje lijeve strane
svitalo je
a u ljubičastoj
sumaglici na vrhu školja
sjedila je
jedna ptica
dok sam se
teturajući morskim putem vraćala kući
jezik mi se
savijao u čvorove
moram reći
zbunio me tvoj
stih
kretala sam od
sredine pa sam tu i zastala
križali su nam se
putevi stalno
sve do
madagaskara
su mi se noge
zaplitale jedna o drugu
savio si me
kao podne dan na
pola
i sada povraćam nešto
što nikad nisam
višnje, trešnje i
dunje
i žute lokomotive
koje žele
odjuriti iz mene
što prije
dok sam se
morskim putem teturajući vraćala kući
gledala sam oblake u mitozi
***
Mefisto, dodji
Mijenjam stih za malo života
Primjedbe
Objavi komentar