ponekad otrčim do prozora jer mi naglo dođe da
poletim
a ti se smješkaš
voliš moju ptičju dušu
ona te vuče u nepregledne horizonte
tvojih pustih plaža
jesi ti onaj mali
kojeg su dozivali s orjaka
hukanjem orlova koji se gnijezde u tamnim špiljama
mrđine
to gnijezdo na svojoj glavi savij na mojemu trbuhu
*
Ljeto je na izmaku
odnijelo sa sobom nemir popodnevnih borova
na plavom nebu sjeverne dalmacije
tko smo mi da zaustavljamo vrijeme
priznat ću ti sve što nikom nisam rekla
Primjedbe
Objavi komentar