Pogledaj dolje, tamo duboko dolje, tamo se gnijezde vrane, izletjet ce odjedanput bez upozorenja, progovorit ce ljudskim jezikom, graknut ce kao nikad dosad. iz kljuna će izletjeti crnilo kakvo dosad niste nikad vidjeli, mozda samo u snovima.
Sve su se boje prelile u crni ocean i izgubile svoje pigmente, crnilo prozdire a vrane nadlijecu nad crnim oceanima kao u doba potopa. Stopit ce se sve rijeci u jednu jedna po jedna u jednu jedinu. jednu jedinu i ta ce biti nijema, a vrane ce samo otvarati kljunove i graktati. kakva je to jedna riječ. htjela bih čuti a odjekuje samo lepet crnih krila
crni oceani ulijevaju se u crne rupe i nestaju cijelo vrijeme kolaju vraćaju se rastu vraćaju se struje prema crnoj rupi ulijevaju se i nestaju
***
kad mi grad počne ići na živce, vraćam se na otok gdje su pravila jednostavna. jede se u podne, kad zvone crkvena zvona. jedan dan riba, jedan dan meso. noći su tamne i zvjezdane. s balkona gledam zadarski kanal. sunce uvijek izlazi na istoj strani. na istoj i zalazi. putevi su poznati. ulice vode prema moru, otvaraju mu se.
***
Zašto me se nitko ne sjeća? Pa bila sam...tu sam negdje bila, hodala, glasala se. Gdje su svi? zašto me se niko ne sjeća, ne razumijem nimalo.. ajde šuti. ideš po svijetu sama i zadovoljna, ne pretvaraj se da ti netko fali kad ionako svake veceri zaspes na propuhu tamo negdje na vrhu planine, gdje se zadovoljno kupaju tvoje misli. one su žive, zato, o lijepe i mekane!
***
tila san da me se neko siti. niko se ni moga sititi kakove san kose imala, kakove buoje očiju, došla san u svoje selo raspitivati se o sebi. prvo ča se jua suama nis sićala, slike su nestale na ćufitima stuarih kuć, svi drugi su umrli. ditinjstva se sićun kroz maglu. neke sjene ča se krieću, neke ulice bez imenov, neke plaže, pretiho je sve to, previše daleko, a niko me se ne more sititi, niko ne zna kakova san bila. ne znun ni jua.
***
Močili smo noge u maju, more je još uvijek hladno, gledaju se dvije kuće, jedna na suncu, druga u hladu, kupali smo se odmalena na ovoj plaži i doista, vratili su se morski ježevi. ja više volim sjenu od tame, podnevno sunce od mlakog poslijepodneva. neću tad ni izlaziti. sve te litre kreme za sunčanje u zraku. kupat ću se kad budem moći u miru napraviti mrtvo tijelo, iako ti znaš da ne mogu mirovati dovoljno dugo da bih se krenula utapati...samo tren, par bljeskova sunca i ništa više, već je hladno, more postaje opasnost a njegova dubina skriva nepreglednost nepoznatog.
***
znaš li kako je kad prvi put ulaziš u more? obično je to prvi maj, vatreno krštenje, prvi put. samo je prvi put prvi put. drugi put već nije prvi put i ne može se ponoviti. ja volim kad mi u krvotok uđe more, uđe sol. ima nešto što zrak nema, miris koji me izluđuje. kad napravim kolut unaprijed, pustim more da mi uđe u nos. pustim ga bez barijere, bez čepa, samo ga propustim i ono se zakoluta mojom kičmom, ono se prosanjka mojim leđima i onda mogu reći, evo sad smo zaista zajedno more, zapravo smo zajedno, uvijek prvi put, onaj prvi kolut, kao prvi dodir, znaš da sam ja od prvog, od najintenzivnijeg, od dodira naših dvaju tekstura. ništa drugo ne mogu ti reći more, samo se tu nakratko pospojimo, a ovo drugo, nema me, nestajem u mislima i udaljujem se od tebe i od svih i od svega, što mogu, takva sam, kratkog dometa
***
jučer te nije bilo pa sam zatvorila oči jer je čitav prostor mirisao po neimaštini, po nemiru, po nedostatku...ti imaš specifičan miris koji produbljuje trenutak kad se čini da će pobjeći, da će nestati, da će ispariti kao da ga nikad nije ni bilo. ako si me ikad usudio pogledati saznao si moju tajnu. mogla se u obrnutoj slici vidjeti u mojim zjenicama. da, na stablu kraj jezera visi konop na kojem se ljuljam. ljeti se bacamo u jezero. zimi njime omatam svoj vrat. ako pustiš da te vozi trenutak, tko zna kakav je sljedeći...? što nas drži, kakve sile nas vuku da ostanemo na tom jednom mjestu, da se ne bacimo na pod vrišteći, da ne počnemo razbijati, da ne krenemo skakati usred trgovine, da se suzdržavamo od smijeha i od bijesa, da ne porazbijamo sva jaja, jedno po jedno, i da ih ostavimo tako razlivene po podu
Primjedbe
Objavi komentar